Je li svrha života broj udaha, godina ili nešto treće? Recimo, veća kuća i bolji auto od susjedova. Je li stvarno jedini smisao doživjeti u zdravlju tijela što više godina? Rekli bi ljudi: „U se, na se i poda se.” Možda, ali meni ne.

Opisat ću kako ju ja vidim. Zdrav duh u zdravom tijelu. Naglasak je za mene na zdravom duhu. On je pokretač i svrha svega. Naš je život samo usputna stanica na putovanju koje vodi prema Božanskom, besmrtnosti duše.  Do besmrtnosti mogu doći samo potpuno zdrave duše. Pročišćene.

U svemiru sve zajedno odlično funkcionira kao cjelina. Čuda i slučajnosti postoje samo u našim glavama, ali nikako ne u svemiru. Postoje stvari koje su nam nejasne. Netko nam ih je već nametnuo kao istinu. Namjerno sam upotrijebila tu riječ zato što je u povijesti često tako bilo. Istina se oduvijek teško prihvaćala. Istina se može nametati na više načina. Najgori je kada uopće ne primjetimo da nam je netko nešto nametnuo pa ne reagiramo. Ne razmišljamo. Prihvatimo sve bez ikakvog otpora. Dobro je nekada istini pružiti otpor dok ne shvatimo kakva je. Prave istine svladaju sve otpore. Znamo li mi zašto smo ovdje gdje trenutno jesmo? Tjelesno i duhovno. Teško. Uglavnom si to ne želimo priznati ni kada na neki način znamo. Puno smo o tome već pisali. Ostaje nam nada da je naša svrha ljepša i ugodnija od njihove. Kakva je da je, naša je. Zbog nje ipak živimo tu gdje jesmo, a život nam je svima drag. Manje-više.  Život na Zemlji je putovanje. Putovanjem oplemenjujemo dušu i tijelo. Volim to kao i Vi stalno ponavljati. Dolazak na kraj svake dionice putovanja budi užitak spoznaje da postoje druge mogućnosti, civilizacije i načini razmišljanja. Istodobno, dolazak na cilj jednog putovanja potiče nas da planiramo drugo. Proširuje vidno polje i pomaže da svoj i tuđi život obogatimo novim spoznajama. Prenosimo dalje. Domet oka tijela najviše nas limitira. Zamutimo li ga emocijama, jos je teže. Često nas to određuje. Neusmjerene emocije izvan kontrole. Složimo ih sve na pravo mjesto pa će se složiti i prava slika. Imenujmo sve točnim imenom. Pomaže. Kada se čini da je kraj puta, sjetimo se da uvijek postoji neko novo odredište. Neki novi svemir koji se zove Nadgradnja. Sve se kreće. Raste i mijenja se. Zemlja, Svemir i mi. Nitko od nas ne može to zaustaviti i promijeniti. Dobro je da je tako, inače bi brzo nastala cijela zbrka.

Puno sam toga naučila iz života drugih. Zahvalna sam svima, iako to ponekad možda tako ne izgleda. Često zahvaljujem u sebi pa me nitko ne čuje. Sigurna sam da me čuje bas onaj tko treba to čuti. Ne svi. Zahvalnost se može lako osjetiti ili pročitati izmedu redaka i u redcima moga života i pisama. Često je ključna riječ baš to, osjetiti.

Život na Zemiji dio je evolucije iz smrtnosti u besmrtnost. Nazdravimo promjeni i besmrtnosti! Krenuli smo na putovanje, a tko krene, taj i stigne.

Napisala sam što mislim.

Na Vama je red.

Vaša Marija